Piknik Lokovica 2015
Dojmovi sa piknika u Lokovici (30.5.2015).
Više neću da razmišljam o odjecima riječi arogantan, napuhan i o riječima koje su sličnog značenja. Neka se potvrđuje ona stara »kritike su a karavana ide dalje«. Zašto se brinuti u naprijed? Pa nismo li mi ljudski rod, upravo našom zavišću toliko toga uništili, da nam ni ono najsvetije nije ostalo nedodirljivo. Baš prve dvije riječi (arogantan, napuhan) u kombinaciji sa zavišću naprave od nas osobe koje misle da su veće i od Boga. Koliko se samo puta to u životu potvrdilo? Jest, i ja sam čovjek! Nisam ni ja imun na te riječi. Bio bih ne iskren ako ne bih želio priznati da se stalno pitam. Koliko iskrenosti je u meni i imam li pravo preskočiti osudu?
Kako sam na uvodu rekao, da neću razmišljati o odjecima tih riječi, potvrđujem ponovo i dajem u mogućnost da me drugi po tim riječima ocijene. Zato, da bi dobili argumente i činjenice počinjem nabrajanje.
Je li arogantno ako kažem da nas je na pikniku učestvovalo 40 odraslih osoba (uglavnom naših članova) a bilo je tu i nekoliko simpatizera našega rada i djelovanja kao društva.
Jasno je da ne smijem a da ne istaknem naš podmladak, našu djecu kojih je bilo desetak. Možda je napuhanost ako kažem da su kod svih bile vesele oči i srca puna. Hoće li biti zavisti ako kažem da smo se proveli fenomenalno.
Izazov postoji. Stisnite zube, saberite misli i neka osude počnu. Naravno ako su potrebne. Karavana ide dalje. Prije par dana pred piknikom je bilo slabo vrijeme. Nama je Blaženi podario jedan od boljih dana. Zašto da to ne istaknemo? Sve planirane aktivnosti mogle su biti opravljene bez problema. Dostava, pečenje, sportske aktivnosti, objedovanja, glazbeni ulošci te dječje igre, sve je teklo kao po tekućem traku.
Imali smo i dva slavljenika. Dva naša člana slavila su godišnjice života. Brojeve godina puštamo za radoznalost a slavljenicima neka život i dalje poklanja ljepotu koju će oni znati uživati. Živjeli!
Imali smo i literarni uložak. Naš član Šimo Lukić je i za ovu prigodu pripremio jednu pjesmu. Svemu tome kada dodamo Božji blagoslov kišu, koju nam je poslao da nam posveti ljepotu, možemo zatvoriti krug naše bajke.
Naša se bajka ne može usporediti sa poznatim bajkama, ali zato je ovo naša bajka i mi živimo u njoj. Jedan dan druženja, mogućnosti da svu negativnu energiju izbacimo iz sebe. Mogućnosti da pričamo a da se ne plašimo da je to preglasno.
Aktivnosti koje nam mogu uzeti par grama tjelesne teže koja nas ponekad previše opterećuje. Priroda koja nam dokazuje da nam je prijatelj ali da pazimo na nju.
Sve to u kompletu ne može a da ne potakne čovjeka, te da ostane bez riječi. Takva situacija i u ljudima kojima je sudbina uzela moć govora izazove reakciju da mimikom probaju nešto o tome iskazati. Samo kameno srce nema reakciju. Ali i kamen ponekad puca.
Zato hvala cjelokupnom društvu za učešće a hvala dragome Bogu da nam je bilo omogućeno da smo živjeli taj lijepi dan. Kao predstavnik uprave društva pozivam Vas na nova slična druženja u buduće.
Predsjednik hrvatskog kulturnog društva Velenje,
Mijo Dujmović
